OPŠTE NAPOMENE O ZAGAĐENJU VODA
Opšta saznanja govore o tome da se pod pojmom zagađenja voda uopšteno podrazumeva direktno ili indirektno unošenje štetnih supstanci u vodu, vazduh ili zemljište, od strane čoveka, koje mogu biti štetne po ljudsko zdravlje i živa bića koja egzistiraju pojedinačno ili u vidu populacije-biocenoze[1] izazivajuci njihova uginuća. Tu dolazimo do saznanja o koja se nedgovorni deo čovečanstva oglušava prenebregavajući činjenice da zagađujuće materije imaju uticaj na meteorološke, hidrološke i klimatske uslove pojedinih regiona, država ili prostora čitave planete.
Kada govorimo o zagađenju vodenih resursa ono između ostalog može biti:
1) Hemijsko, koje čini niz metala i teski ugljovodonici-hlorirani[2], sirova nafta i naftni proizvodi. Najveću opasnost predstavljaju one hemijske materije i jedinjenja koja imaju opštu rasprostranjenost i stalno dospevanje u reku i akvatorije, raspolažu visokom stabilnošću u vodi, lako se akumuliraju u živim organizmima, a u malim količinama poseduje visoku toksičnost. Tu posebno izdvajamo:
– živu (najtoksičnija),
– olovo,
– cink,
– bakar,
– arsen.
2) Mikrobiološko, koje dolazi sa zagađenih gradskih i industrijskih područja pa se putem kanalizacija slivaju u reke, spadaju patogeni mikroorganizmi koji se aktivno razvijaju u vodi.
3) Organsko,
4) Minerološko,
5) Toplotno, izazvano radom termo ili nuklearnih elektrana formirajući opasno zagrevanje vode koje u rekama i jezerima već i kod povećanja temperature samo za 3 – 40 C menjaju uslove biocenoze vodenih organizama i izazivaju promene flore i faune u vodenoj sredini do nesagledivih razmera.
6) Radioaktivno.
Hloridni ugljovodonici za razliku od nafte i metala ne odnose se na prirodne materije vodene sredine, zato se i nazivaju ksenobiotici[3] tj. materije daleke biosfere. Njihova proizvodnja konstantno raste u vidu proizvoda u srazmeri sa potrebama poljoprivrede i industrije tako dolazeći do čovekove okoline kao što su pesticidi i polihlorirani bifenil[4].
Nafta i naftni proizvodi, spadaju u najrasprostranjenije zagađivače voda na zemlji pogotovo kada se radi o morima i okeanima. Izvori navedenog zagađenja naftom mogu biti:
a) prirodni (izlivi podvodnih ležista),
b) akcidentni,
Ovi izvori zagađenja naftom čine preko 90% od ukupne zagađujuće mase koja dođe u more ili okean.
Po mestima nastanka izvori zagađivanja se dele na:
1) Kontinentalne, u koje se ubrajaju rafinerije nafte, gradske kanalizacione vode i vode industrija koje se neposredno ispuštaju u reku i druge površine pod vodom.
2) atmosferske,
3) morske.
Otpadne vode se dele na četiri grupe:
I grupa – otpadne vode koje imaju neorganske primese sa toksičnim osobinama, koje se kao nerastvorne čestice talože, a to su:
– soli,
– baze,
– olovo,
– bakar,
– arsen,
– druge materije.
II grupa – otpadne vode koje sadrže mineralne primese bez toksičnog efekta, a čestice su suspendovane.
III grupa – vode sa organskim materijama, koje nemaju toksično dejstvo, ali utiču negativno na gasni režim zbog potrošnje kiseonika.
IV grupa – vode sa organskim materijama, koje imaju sledeće toksične primese:
– fenole,
– smole,
– aldehide,
– derivate nafte,
– druge materije.
U vodi su uvek prisutni mikroorganizmi (u manjoj ili većoj količini), koji pomažu razgradnju organskih materija i utiču na biološko samoprečišćavanje vode. Neki mikroorganizmi mogu biti i patogeni[5]. Broj bakterija određuje i kvalitet vode tako da:
a) ako je broj bakterija u 100cm3 vode manji od 1 to su onda pijaće vode,
b) ako je broj bakterija u 100cm3 vode od 10 -100 to su normalne, nezagađene vode,
c) ako je broj bakterija u 100cm3 vode do 5000 to su blago zagađene vode,
d) ako je broj bakterija u 100cm3 vode od 5000-10000 one su zagađene fekalijama,
e) ako je broj bakterija u 100cm3 vode od 10000-100000 to su vode koje su jako zagađene fekalijama,
s) ako je broj bakterija u 100cm3 vode preko 1000000 bakterija to su fekalni otpaci.
Biološki zagađivači mogu se svrstati u sledeće kategorije:
a) patogene bakterije, koje su jedan od glavnih uzroka bolesti[6] u nerazvijenim zemljama jer se prenose vodom,
b) viruse, koji se isto tako prenose fekalnim putem, (primer virusa zarazne žutice),
c) parazite.
Zaštita voda obuhvata između ostalog:
a) očuvanje površinskih i podzemnih voda,
b) čuvanje rezervi,
c) regulisanje kvaliteta voda, zaštita korita i obalnih područja.
Smanjenje nivoa zagađenja voda ostvaruje se:
a) izgradnjom savremenih postrojenja za prečišcavanje,
b) sprečavanjem štetnih emisija u atmosferu iz stacionarnih objekata i transportnih sredstava, primenom odgovarajućih tehničkih rešenja,
c) korišćenjem tzv. suvih procesa u industriji,
d) recirkuliranjem sistema voda kojima se snabdevaju industrijski pogoni,
d) primenom inžinjerskih mera vezanih za organizovanje zaštitnih zona izvorišta voda.
[1]Životna zajednica ili biocenoza je skup organizama različitih vrsta u istom staništu. Kao što jedinke jedne vrste ne žive izolovano, već u populacijama, tako i populacije različitih vrsta na istom staništu ne žive izolovano već u zajednicama. Između članova životne zajednice uspostavlja se čitav splet različitih odnosa. Sastav populacija različitih vrsta u životnoj zajednici veoma je specifičan. U staništima u kojima vladaju slični ekološki uslovi uvek se pojavljuje ista životna zajednica (npr. životna zajednica jedne bare, planinskog vrha, potoka i dr.). Različiti članovi životne zajednice mogu svoje životne aktivnosti ostvariti u različito vreme. Ova osobina predstavlja vremensku organizaciju životne zajednice. Pod njom se podrazumevaju dnevne, mesečne i sezonske promene. Izvor: https://sh.wikipedia.org/wiki/Biocenoza
[2]Pesticidi,polihloritani, bifenili. Pod pesticidima podrazumevamo proizvode hemijskog ili biološkog porekla koji su namenjeni zaštiti ekonomski značajnih biljaka i životinja od korova, bolesti, štetnih insekata, grinja i drugih štetnih organizama. Pod štetnošću se podrazumeva ekonomska šteta ljudskoj poljoprivredi i industriji – smanjenje prinosa ili količine/kvaliteta dobijene hrane. Svako korišćenje pesticida sa sobom nosi negativne posledice na ekosistem u kome se primenjuje i okolne ekosisteme. Smanjenje upotrebe pesticida je jedan od temelja održive poljoprivrede i ideja održivog razvoja. Izvor: https://sh.wikipedia.org/wiki/Pesticidi
[3]Materije daleke biosphere. Funkcionisanje biosfere ogleda se u uzajamnoj povezanosti njenih različitih ekosistema na principima kruženja materije i jednosmernom proticanju energije u globalnim razmerama. Osnovne elemente (C, O, H, N i dr.) organizmi ugrađuju u organska jedinjenja u svom telu. Organska materija prolazi kroz lance ishrane i na kraju se razlaže i mineralizuje. Tako se osnovni elementi vraćaju u spoljašnju sredinu, odakle ponovo mogu da se iskoriste. Ovaj put osnovnih elemenata predstavlja biogeohemijske cikluse materije na Zemlji, koji se mogu utvrditi za svaki element posebno. Izvor: https://sr.wikipedia.org/sr-el/
[4]Pored svojih dobrih namena PCB jedinjenja karakteriše i izuzetna toksičnost što ga svrstava u grupu izuzetno opasnih i štetnih materija. PCB jedinjenja imaju sve karakteristike opasnog otpada u koji se ubrajaju ne samo zbog svoje toksičnosti, već i kancerogenosti, teratogenosti i mutagenosti, odnosno biohazardnih karakteristika i kao takav negativno utiče na zdravlje ljudi i biosistema i predstavlja naglašeni rizik zagađenja životne sredine, vode, vazduha i zemljišta. Neadekvatno i rizično postupanje, kao i upravljanje otpadom predstavlja jedan od najvećih problema u oblasti zaštite životne sredine. Prema Bazelskoj konvenicji polihlorovani bifenili (Y10, Y45) pripadaju kategoriji opasnih otpadnih materija i podležu posebnom postupku karakaterizacije i propisanim načinom upravljanja njihovim tokovima od nastanka, transporta, prerade, do konačnog uništenja.
Izvor: http://www.pcbsserbia.rs/sr/uticaj-pcbs-na-zdravlje-i-okolinu
[5]Patogenost (grč. παθος, pathos, ”osećaj, patnja” i гένεσις, genesis, ”dovođenje u biće” ili doslovno ”dovođenje patnje u biće”) je genetički determinisano svojstvo (sposobnost) pojednih mikroorganizama (agenasa ili patogena), bakterija, virusa, gljivica, da izazovu bolest i…„relativno je retka osobina u svetu mikroorganizama. Do danas je opisano oko 40.000 vrsta bakterija, od kojih nekoliko stotina vrsta mogu izazvati oboljenje ljudi. Izvor: https://www.google.com/search?client=avast&q=patogeni
[6]Neke od bolesti koje se prenose vodom zagađenom bakterijama: a) tifus, b) kolera, c) dizenterija d) i dr.
PRATITE NAS NA INSTAGRAMU: kliknite ovde.
PRATITE NAS NA FACEBOOK-U: kliknite ovde.
*Napomena: Tekstovi u okviru projekta, priredjeni su u vidu stručnih radova i predstavljaju vrstu pisanog rada koji sadrži korisne priloge iz domena zaštite životne sredine. Stručni rad ne mora biti izvorno istraživanje i ne mora sadržati nove, originalne naučne spoznaje i rezultate. Njegova osnovna svrha sastoji se u prikupljanju i tumačenju već poznatih činjenica, informacija, stavova i teorija, na način koji doprinosi širenju naučnih spoznaja, razvijanju novih pristupa u interpretaciji i primeni postojećih naučnih rezultata i prilagođavanju tih rezultata potrebama savremene teorije i prakse.
Svako kopiranje, umnožavanje, objavljivanje i distribuiranje celine ili delova teksta predstavlja povredu autorskog prava i krivično delo (shodno odredbama Zakona o autorskom i srodnim pravima i Krivičnog zakonika).
Korišćenje delova teksta dozvoljeno je shodno autorskom pravu i uz saglasnost Udruženja Nomotehnički Centar.
ODRICANJE OD ODGOVORNOSTI – Sadržaj internet mesta služi u informativne i edukativne svrhe. Odgovarajući pravni instrumenti imaju prednost u odnosu na informacije sadržane na internet prezentaciji. Udruženje Nomotehnički Centar iz Beograda ne prihvata odgovornost za bilo kakvu upotrebu infromacija sadržanih na internet prezentaciji.